dragi moji....
psihijatri:)))...evo me opet...prošlo je dva dana od svadje...doma tiha misa....ima slike nema tona....danas za ručak koji je bdw bio u 17.00 sati spremi stol za troje...u prvi tren pomislio za mene i klince a kad ono za nju i klince...a ništa, odem u kuhinju, uzmem tanjur i stavm jelo i odoh pred televizor jesti:))) moj najbolji frend u takvi situacijama, neće me iznevjeriti;))) e sad dragi moji: da'l znate što je time htjela dokazati:a) kazniti mene zbog svadje...b) traziti neka svoja "prava" c) izazvati svadju d) nesto trece.... u svakom slučaju što god da je tražila ili zeljela pokazati, promasila je svrhu...tako se jedna zena od 30 i kusur godina ne ponasa....tako se ponasaju moji klinci:)) a ja ostao mrtav hladan, čak sam i svoj tanjur oprao iza sebe:))))
a sad o srodnoj dusi:))) nitko mi do sada nije odgovorio o tome jel nasao srodnu dušu...kako biti siguran da'l je bas to ta srodna duša....ja sam uvjeren da je imam, uvjeren sam da cu sa svojomsrodnom dušom biti kad-tad, pa makar u staračkom domu:)))
aaaali...ako zivimo s ljudima koji nam nisu srodne duše i znamo to...što nas drzi da smo snjima....strah od promjena??? ili strah da nam onaj drugi ipak nije srodna duša???...zasto nekom pruzati priliku ako znamo da nam nije srodna duša???? zasto ne početi zivjeti sa svojom srodnom dušom odmah????
da, tisucu zasto...i uvijek ima zato, onaj razlog zasto je to bas tako....ZASTO pruzamo nekom tko nam nije srodna duša priliku?? ZATO jer zelimo imati cistu savjest da sno probali jos jednom,ALI to je osudjeno na propast jer samim time sto smo uvjereni da nam nije srodna duša takav pokušaj je osudjen na propast...
ZASTO ne počnemo odmah zivjeti sa svojom srodnom dušom? ZATO jer pazimo na to kako ce okolina prihvatiti nase odluke da napustimo "naše" i pocnemo zivjeti s nekom novom osobom...ALI, ZASTO bi dvije srodne duse trebalo brinuti što ce netko sa strane reci????? ZATO jer nismo sami na svijetu, pazimo na osječaje onih koji su nam bliski, roditelji,prijatelji,rodbina itd,itd
ZASTO???? jednostavno ZATO!!!!:))))
svako ZASTO ima svoje ZATO...i onda se pitate zasto sam tako usamljen:)))) a tko nebi bio......
pozdrav dragi moji psihijatri....ma ne, postali ste moji PRIJATELJI.....
P.S. Dora imaš poruku;))))
Poznajem masu ljudi u braku koji se isto tako osjećaju, samo glume da nije tako i nadaju da će biti bolje. Međuljudski odnosi su zbilja zajebani. Meni je bolje biti usamljeni samac nego otuđen obiteljski čovjek. A ono s opranim tanjurom, pa u modernome svijetu svako bi trebao očistiti svoj dio.
e ako nije preosobno....u braku ste samo zbog djece?
istina dragi moj posjetitelju;) u tom modernom svijetu gdje oboje rade, oboje zaradjuju, oboje dolaze predvecer doma s posla...da u tom modernom svijetu je tako...ali u mom "ne modernom svijetu" gdje supruga brine o kucanstvu a ja o zaradjivanju, zar i tamo vrijedi to pravilo?????
UNwritten...nije preosobno pitanje....pa recimo da je tako, s moje strane...ali ako si i čitao pazljivo post, ima nesto i u onome "još jedna prilika" i to traje podosta vremena
Promatrajući sa strane, dolazim do zaključka da možda nisi usamljen. Naočigled te ne zanima rješenje bračnog problema, već samo način na koji bi opravdao svoje eventualne postupke. Stavljanje u ulogu žrtve, nebi li ti se društvo sažalilo i preuzelo tvoju odgovornost!
Morky...ako s nekim zeliš razgovarati,druga strana to izbjegava,zeliš pristati na kompromise, obostrane, druga strana očekuje samo od tebe kompromise, ako pristaneš na kompromise samo sa svoje strane i tada nakon nekog vremena pojave se nova nezadovoljstva, tada nije problem samo u meni...jednu stvar priznajem i ne bjezim od toga...odgovornost je na obje strane...jedna zlica sama ne zvoni, potrebne su dvije...i ne, krivo si dozivio moj post,blog...ne zelim biti zrtva, ne trebam sazaljenje niti potrebu da netko preuzme moju odgovornost...to mi nije namjera...namjera mi je podijeliti svoja iskustva, cuti tudja, poslusati savjete jer nisam najpametniji...i ono najbitnije....izbaciti iz sebe nagomilano nezadovoljstvo
Da. Imaš pravo. Istina koja se teško može onda spojiti s onom tobožnjom istinom o sveprisutnom seksu u Hrvata. Mislim da su Hrvati prvi masturbatori na svijetu, dakako prilično hvalisavi i maštoviti. ;) Pozdrav!
Nisam sudila, niti mije bila namjera..samo se sjećam nekoliko postova ranije gdje pišeš da nemate o čemu razgovarati, na također moje pitanje jesi li to pokušao - ponovo, nije bilo odjeka.. Jedino čemu si dao osvrt je bila srodna duša i mišljenje društva..koje mene osobno ne zanima! Pa, želim da nađeš svoju sreću jer je svaki čovjek zaslužuje, zaista da!
Jeste li vas dvoje u nekim trenucima, u nekim ranijim vremenima bili srodne duše? Jeste li zbog toga počeli živjeti zajedno?
Svi smo mi srodne duše dok smo zaljubljeni i dok ne počnu svakodnevni problemi, od kojih se na žalost ne može bježati
Ja bi to malo drugacije rekao....svi mi mislimo da smo srodne duše kad smo zaljubljeni....kada to prođe, shvacamo da nismo...mi smo se ozenili jako mladi, bili smo strasno zaljubljeni...kada bolje razmislim nasi razgovori su bili razgovori zaljubljenih....a onda su se počeli pojavljivati svakodnevni problemi...i nismo znali razgovarati...ni ona,ni ja..."odrasli smo", dosli u godine kada bi mogli kvalitetno razgovarati i sada je jaz izmedju nas prevelik...i uvjeren sam da nismo srodne duše...srodne duse bi taj jaz premostile, savladale... zato Ida, srodna dusa je tada kada su i problemi, srodna duša ne bjezi od problema, ona se suočava s njima....ne, nismo bili srodne duše, to sada znamo, prije nismo toga bili svjesni
Ništa ja ne govorim drugo. Pa u prvom komentaru sam ti napisala da je istina što zboriš :). Ako te tješi, niste usamljeni slučajevi. Svi mi dok smo mladi ne damo se krstit i mislimo kako smo strašno pametni, i što je najgore upravo takvi donosimo odluke s dalekosežnim poslijedicama. E radi tih poslijedica (da ih ne nabrajam) stoji ono ZATO s kraja tvog posta. :)
vdim ja prisvojio si moj naziv...psihijatri..he he
Pa sad...donekle si u pravu! Samo ću ti reći da sam ja osoba koja se ne boji riskirati,pa tako i neke stvari prekinuti.Bit će ti jasnije kad pročitaš poruku koju sam eto nadobudno poslala!Svaki zašto ima svoj zato,isto kao što svaka akcija ima svoju reakciju! Pozdrav!
...pitam se, da li i druga strana negdje piše usamljeni blog? Za sve je potrebno bar dvoje zar ne!?
Smijem li biti direktan? (Ne čekam odgovor i podrazumijevam ga) Ako muškarac i otac želi da se odnos poboljša, napravit će sve da se taj odnos poboljša i uspjet će. Ako traži neku srodnu dušu, tražit će je u nekoj drugoj osobi, nije sigurno da će je naći, ali s prvom osobom sigurno neće imati uspjeh u sređivanju odnosa. /Ja sam taj koji odlučujem o svojim odnosima i koliko ću uložiti u njih - benefits/costs ako se tako piše u engleskom jeziku odnos dobitaka i ulaganja/
I potpuno se slažem s Idom (22:05).
Da, bilo bi (bar od mene) u redu komentirati, tek kad bi postojala i "ta" kako kaže Ida druga strana...(Psiho2 - djelomično da, al ne bih se u potpunosti složila!)
Ida, Psiho, Morky....u potpunosti ste u pravu...Ida!! Da vjerojatno i ona piše jedan takav blog, mozda ne na netu,ali u neki svoj dnevnik da....Psiho!! Rekao si napravit će sve...koliko daleko će ići da poboljša odnos...dali će pristati na to da u točno određeno vrijeme bude doma, jer ako nije događaju se ispadi ljubomore....dal će pristati na to da ga ona druga strana svakih pola sata zivka provjeravajući gdje je, a sve pod izgovorom "ma samo da te cujem"...da'l će pristati da kad ode s društvom (muskim) negdje van, također svako malo zivka...dal će pristat na to da mu druga strana prekopava po privatnim stvarima ....ako on na to mora pristati kako bi poboljšao odnos, gdje je njegovo dostojanstvo kao čovjeka, jedinke...
Morky!!! Ja niti u jednom trenutku nisam rekao da ja ne snosim odgovornost...snosim je...i ja imam svojih mana kao i ona, kao i svi mi.... poanta je u tome dal' smo spremni na kompromise...obostrane, ne samo jedna strana....
Moja pragmatična ujna mi je rekla - nakon što zaljubljenost prestane brak i veza postaju stvar kompromisa. Koliko si voljan uložiti u svoj daljnji odnos s nekom osobom i koliko je ta druga osoba spremna tebi izaći u susret. Sve mi to zvuči nekako hladno i nadala sam se da je ona u svom razmišljanju usamljen slučaj. Kad tebe čitam do mozga mi dopire ono što odavno znam, a to je da je takvih nesretnih ljubavi i brakova previše. Možda sam ja beznadni romantik koji će cijeli život biti u potrazi za svojom srodnom dušom jer vjerujem da ta osoba postoji. Mislim da čovjek možda prilikom stupanja u brak izgovara najveću laž kada kaže da će neku osobu ljubiti i voljeti do kraja života, a ne zna što mu život s tom osobom nosi. Moj iskreni odgovor na to pitanje bio bi:"Ne znam!"
S druge strane puno brakova uspjeva i funkcionira. Možda samo prividno? Ma ne želim u to vjerovati. Kada gledam svoje roditelje znam točno što NE ŽELIM, a što želim? Nadam se da ću jednoga dana otkriti i da će to biti moguće. Nisam sigurna koliko sam sa svojim komentarom pomogla. Možda sam samo željela da ne budeš toliko usamnjen. Ma ne znam ni sama.
ni sa srodnom dušom nema bezuvjetne ljubavi.i sa srodnom dušom dolazi do situacija kad niste u stanju slušati jedno drugo nego samo sebe.ili čak ste u stanju slušati ali ne razumjeti.naravno,svatko zbog svojih frustracija.a jaz se širi.i tu negdje prestajete biti srodne duše,a postajete obični.
još nisam pročitala,a gdje je ljubav?osjećaš li je ti,osjeća li je ona?jer ako se još uvijek krije tu negdje ispod svih nezadovoljstava,onda vrijedi svaki trud i svaka "još jedna prilika".
nekako imam osjećaj da tražiš opravdanje za pronalazak neke nove srodne duše.a izgleda da i ona to tako doživljava.
traži li je i ona.ili traži rješenje problema?
nisam htjela biti gruba,niti nametati bilo što,ali kad si već tražio mišljenja razna...
možda ti hrpa pitanja pomogne naći odgovor!
Selma...nimalo nisi bila gruba, a niti nameces neka svoja misljenja...poanta ovog bloga je cuti razna gledista ovog problema, pa makar i stavove koje meni ne odgovaraju....ali iako me neke primjedbe i malko "pogadjaju":)) one su tu da o njima razmisljam, da ih pokušam uvaziti...kao recimo komentari Psiha i Ide:)))) pozdrav njima;).... zato, bilo kakvi komentari, razmišljanja su su dobrodošla....
Razmazeno deriste!!!!Ujna ti ima potpuno pravo;))) i koliko ste sposobni na kompromise toliko ce vasa ljubav rasti...ljubav a i cijenjenje one druge strane...ali ipak je lijepo razmišljati o tome da postoji srodna duša....
pozdrav svima
Kakvo je stanje na frontu ? Nema Te pa.. Šta ima novoga ? Sve nam možeš reći !!
na istoj valnoj dužini.... ja sinoć o tom napisah post...
trebas lovu dodi na obogatise.blog.hr
Bok1čuj, ja sam cca 2,5 mjeseca razvedena i upravo sam se tako osjećala u braku kao ti.3 god u braku, tj sve ukupno 10, 5 god zajedno.ajme, da sad ispadne da se ne možemo međusobno ni vidjeti ni čuti.pročitavši tvoje postove našla sam mnoge sličnosti kao i kod mene. sada se nekako osjećam ispunjenije i nekako kao da mi je "teret" pao s leđa??ne znam, voljela sam ga, ali me je to sve počelo "gušiti2 i postala sam po njemu osoba koja "puca" i na najmanju sitnicu...a najgore od svega, ja sam bila ta koja je brinula o kućanstvu i koja je privređivala.kaj veliš na to?
još jedna...
SVAĐA...
ma ovo je za pop....više od deset godina u braku, dvoje djece i mnogo nesuglasica....što se to dešava da se dvoje nekad zaljubljenih, danas jedva podnose...no dobro, više je ta nepodnošljivost s moje strane nego s njene...hm, čak je više ne zovem ni imenom, nego "ona".... što se to mora desiti da dvoje ljudi nemaju o čemu pričati, osim kad su u pitanju djeca ili kad treba nesto kupiti...zasto mi je draže otici na kavu sam nego s njom...ili s klincima na sljeme,sami... zasto navecer umjesto da igramo neku drustvenu igru, gledamo svaki svoj TV...zasto ne možemo zajedno provoditi vrijeme....cak radje spavam sam na kauču u dnevnom boravku
zasto, zasto,zasto...tisucu zasto!!!!! i nema odgovora niti na jedno pitanje....bar ne logičan odgovor....
netko bi rekao,manjak komunikacije...zasto je do toga došlo? ili mozda zasicenje nakon toliko godina zajednickog zivota....ali moji starci su u braku 45 godine, i jos se vole...ili ne? zar se oni nisu zasitili jedno drugog??? ili jesu,pa to ne pokazuju...
Jel postoji "srodna duša"? Siguran sam da postoji.... Kako znati tko ti je srodna duša? Nikako??:)) ili je pak možeš prepoznati...ja sam svoju našao, ali nismo zajedno, zarobljeni smo oboje u necemu u cemu ne uzivamo...oboje zivimo s ljudima koji nam nisu srodne duše....a zašto???? o tome ću jednom drugom prilikom
Dragi moji "psihijatri":))) želim Vam svima da nadjete svoje srodne duše...da uzivate u zivotu....samo je jedan...i uzivajte ga sa svojom srodnom dušom
p.s. pozdrav dori i fala na dobrodošlici
pozdrav, usamljen
a čuj, stvarno ne zvuči dobro. a ti najbolje znaš kako je. iskreno, mene je malo i strah braka jer ga ne shvaćam olako. vidim ga kao ljubav, doživotno partnerstvo, stremljenje zajedničkim ciljevim i ostvarivanje istih. ali bojim se da ne uđem u nešto što će nakon nekog vremena preći u hladnu naviku. zato se valjda danas sve manje ljudi i odlučuje na brak.
A jesi li već pokušao sa ženom o tome svemu razgovarati? Pronaći nešto zajedničko..možda još nešto postoji? ...Dobrodošao! Pozdav!
Pitaj se zašto,ali uistinu se zapitaj i daj si odgovor jer negdje je u tebi,nešto što se možda bojiš i sam sebi priznati jer zapravo želiš to skriti i od samog sebe. Pokušaj,mogli bi te iznenaditi rezultati. I,nemoj se osuđivati, što god da je,sve je to ljudski.
Neznan ti ja odgovor,ali umisto da sidite isprid tevea,mozete izac van,iznenadit jedno drugo necin sto volite,di je nestalo "ono nesto".Male stvari cine covika.
Kada kihne,reci joj "Na zdravlje"ali neka to bude bas onako da ona zna da ti je stalo.
Pozdrav od mene:)
Prvo, sasvim jednostavno pravilo: Žena je uvijek u pravu. Drugo pravilo je, kao i kod svih pravila o šefovima, jednako prvom. A treće: Stvarno je posao kod kuće veliki posao i ne treba ga podcijeniti. Možda je tu početak? (Volim svoj nadimak pa ću ga i koristiti, mada nije psihijatrijski)
Ono sto si izgubio je tu osobu, a ne komunikaciju sa tom osobom. Vi sada zivite skupa i sve skupa radite ali vidite samo vanjsko a ne unutarnje, ne vidte se niti dusu jednog drugoga. Probaj oguliti sebe , skiniti si sve etikete pronaci se, i onda ces mozda i nju vidjeti. Takodjer i za nju to vrijedi. Ne zivimo da radimo, da starimo, da kupujemo, zivimo za iskustva, zivimo za znanje, zivimo za ljubav
Nesto se dogadja ali sto da li je to kraj ili novi pocetak pitamo se svi,sve ovisi o nama da li imamo zivaca izigravati zaljubljenu ludu pred osobom koju vidimo svaki dan ili zelimo se zaljubiti u nekog novog,svjezeg,zabavnog,zgodnog,cudan je zivot ali kratko traje pa treba brzo odluciti
Hvala na pozdravima... Ima jedan stih koji kaže:" Zašto da ti put bude cijela Zemljina kugla,kad te tvoj jedini čeka iza ugla!" Autor: moja malenkost.Nadam se svojoj srodnoj duši...A ti imaš duuugačku poruku u Privat mailu! Adio...do skorog čitanja!
Zanimljiv kutak... Voljela bih i ja reći nekoliko stvari, ali molim Te da ih ne shvatiš kao osudu. Ne poznajem Te, pa čak i da Te poznajem, ne bi mi padalo na pamet predbacivati Ti način na koji biraš da živiš svoj život. Iskreno, tvoj me tekst ispunjava tugom. Nisam pobornik braka, čak štoviše, ali Ti si dao svoj zavjet toj ženi. U pitanju je Tvoja riječ, Tvoje obećanje. Kako joj možeš pružati tako hladan tretman? Radije se rastavite nego da živite zajedno u paklu. Ali, dok ste još zajedno (jer je to očito Tvoj izbor; razvod je u RH dozvoljen), kako možeš imati tu neku fantaziju o idealnoj, srodnoj duši? 'Soulmates' NE postoje. Ok, možda bi se stvarno bolje slagao s tom drugom, ali Ti si DAO SVOJU RIJEČ samo svojoj ženi. ONA je majka tvoje djece. Ti prema njima imaš DUŽNOST, barem dok si još uz njih. Ovo je nekako gore od prevare... to je sebična izdaja. Beskičmenjaštvo. A njoj predbacuješ nezrelost? It takes one to know one. Pozdrav
usamljen
bok svima
novi sam na blogu,ovo mi je prvi:))) pa ako ima ikakvih nepravilnosti i nebuloza, one iskusnije blogere molim za razumjevanje;))
zasto usamljen? prvo da ukratko kazem o sebi...Ozenjen, dvoje djece, radim kao privatnik, zivim u nasem glavnom gradu, slobodnog vremena jako malo....i usamljen....
pitate se kako je to moguće ozenjenom covjeku sa uhodanim poslom.....
moguće, i to ona usamljenost koja najviše smeta, boli...usamljenost kada dodjes doma a sa ženom nemas o cemu razgovarati. Da, mnogi ce reci "sam si kriv" i s njima se slazem...odgovornost lezi i na meni...no nemam namjeru trazit krivca u tome, oboje smo krivi i sad je doslo do toga da smo se u potpunosti odvojili... svaljujemo krivicu jedno na drugo, kako jedan drugog ne razumijemo...istina...
i svaki je u pravu... ali ....da, onaj famozni ALI koji daje sasvim drugu sliku svemu tome:))
"ali" koji imaj ja, ali ima i ona...."ali" koji na neki nacin opravdava nase postupke, međutim usamljenost je prisutna ... najgore je kada dodjes doma a nemas s kim popricati...nemas nekog tko bi te saslušao što ti se danas desilo, što si dozivio...ali s druge strane netko tko očekuje da ga saslušaš kako se danas jaaaako naradila jer je oprala dvije masine vesa i povješala, kako je cijeli dan radila a ništa se ne vidi...a ručka nema:)
ma to je samo sitnica...ima puno toga...eto to je ukratko, morao sam ovo napisati, lakše mi je:))) a valjda i tome služe blogovi
usamljen
je je...istina....blog ti je kao psihijatar...ali ipak ima bolji ugled...he he....pozdrav i čitamo se
Ne ići desno ! No ! No ! :))) Napravi Ti njoj kao ja !
na zalost,to je postalo masovno,ja sam zena al ne opravdavam ponasanja danasnjihu supruga,previse se opuste,ne misle na muzeve,zapuste se,mislim da je to razlog prevara i na kraju razvoda brakova.
ma nije samo stvar samo u zenama...oboje udju u neku monotoniju,kolotečinu...samo sto je najgore ako samo jedna strana zeli promjeniti tu monotoniju...onda dolazi do neslaganja... a i zašto promjeniti kad ima sve....ne radi, doma je po cijele dane, novaca ne previše ali sasvim dovoljno...tko bi mijenjao tako nešto:)))
welcome!
ajde, ovo bi mogao biti zanimljiv blog :) možda si pogriješio što si ostavio ženu da bude kućanica. ja to nikada ne bi napravio...
mozda imas pravo, psihovjeverica, i zaista, u samom startu je bilo zamišljeno da bude kućanica koja će brinuti o domu i djeci....ali, opet onaj ALI:))
kad joj pokušavam reci kako bi bilo dobro da se negdje zaposli zbog nje same, tada dobijem "jezikovu juhu" tipa: kaj ti misliš da ja nista ne radim, probaj ti bit doma pa brinut o kuci i djeci, nebi izdrzao ni tjedan dana itd, itd...
i nakon puuuuno razmišljanja sam shvatio da ona ne zeli ici raditi....pa i ovako joj je super...odvede klince u školu,napravi ručak (ako ga napravi) i to je to....bogme, ni ja se be bih puno bunio da sam na njenom mjestu:)) ali zato vremena za ljubomoru koliko hočeš...di si bio, što si radio, zakaj si došao kasno doma, pa kaj nemres bit s nama doma....a ja rintam ko magarac da zaradim kunicu.....
a iz kuce se neda ni da je pištoljem tjeraš:)))
ah....eto još malo jadanja:)))
kako je ovaj psihijatar (blog) dobar...izjadaš se a platiš neku siću HT-u
Pozdrav,želim ti dobrodošlicu! Baš me post zainteresirao...i vjeruj,na blogu nitko nije usamljen!
moja srodna duša je u istim govnima... iako mu žena radi.... on je društven čovjek a ona posao kuća klinci.... tome se predala, nema šala nema prijatelja nema izlazaka...a on bježi iz te tmurne sredine i nikad ga nema kod kuće...
